Moj susret s tangom desio se u Milanu početkom dvijetisućitih. Imao sam sreću naći se u društvu plesača koji su razumjeli , plesali i prenosili znanje na druge, na način kako se to radi u ponajboljim školama Buenos Airesa . Bila je to Accademia Tangopuro Milano . U to vrijeme voditelji su bili Alejandro Angelica i Tali Gon.

Školu je pohađalo u nekoliko grupa više od pedeset parova. Posebno mi se svidio način rada škole. Bolji bi učenici ostajali u školi i radili s početnicima pa čak i vodili svoje grupe kad bi dosegli nivo koji bi im to omogućavao.

Bilo kako bilo – njima mogu zahvaliti svoj kontinuiran interes za tango.

banner-litta-capodanno

Jedan od nastupa Tali i Alejandra u kultom Comuni Bairesu.

Sjećam se koliko sam bio zadivljen s kakvom lakoćom su izvodili i najsloženije plesne figure .Alejandro bi mi znao govoriti da je sve tako jednostavno i lako. Ali … trebalo je učiti – “ hodati“ , pa znati ostati u “ osi“, zatim naučiti sve oko težišta , prenošenje i otvaranje prostora , zatim osloboditi kretanje, rotacije ,koristiti inerciju kod rotacije … a sve to na način da se krećete ritmički ležermo a maksimalno usklađeno s partnerom i još milion podataka … Činilo mi se kao da sam na Prirodoslovno-matematičkom … i to na fizici , a ne u plesnoj školi.

…pa onda glazba – koju treba provući kroz sve to ili ,bolje reći , koja bi trebala sve to isprovocirati.

Obeshrabrenje bi bila prava riječ za dočarati moje tadašnje stanje.

Ne bih mogao sa sigurnošću reći zašto sam se upustio u taj „ beskrajan projekt“ , ali da nisam sada bih zasigurno bio siromašniji za puno lijepog. U to sam vrijeme držao tečajeve crtanja . Čim je Alejandro to saznao , priznao mi je da mu je to druga ljubav i pokazao radove. Od tada smo recipročno učili. On crtanje a ja tango. Mislim da sam mu uspješno vraćao za sva….“edukativna maltretiranja“

Tek nakon nekoliko godina shvatio sam da to nije nešto što se nauči toliko brzo koliko puno radiš . Shvatio sam da uopće ne možeš biti siguran koliko i kada ćeš naučiti , a i da ti to postaje nevažno u odnosu na užitak koji ti pruža svaki pa i najmanji uspijeh.

Prednosti velikog grada poput Milana trebalo je iskoristiti. Polazio sam mnoge tango radionice, a njih je bilo na pretek. Najviše sam radio s nevjerojatnim parom iz Argentine Sergiom Natariom i Alejandrom Arrue’.

Od njih sam podosta naučio. Ubrzo nakon svladanog baznog znanja tanga, koliko- toliko dovoljnog za zaplesati uslijedili su izlasci na milanske milonge. To su plesnjaci gdje se isključivo puštala tango glazba . Česta su bila i gostovanja tango glazbenika i poznatih tango plesača. Zapanjujuće mi je bilo da se nađeš na podiju za ples rame uz rame s najpoznatijim svjetskim imenima poput Zotta i drugih v elikana tanga. I upravo takvi izlasci su mi davali nevjerovatnu volju za učenje .

stage18aprile